Uskrs je najveći kršćanski blagdan, svjedoči o Kristovu uskrsnuću, treći dan, nakon što je raspet na križ.
Argumenti se uskrsnuća zasnivaju na izjavama više svjedoka i zapisima evanđelista. Težina se očituje u činjenici da svjedoci i učenici nisu vjerovali kako je to moguće, nisu očekivali da će Isusov život skončati na takav način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Navedeno govori o tomu kako nisu izmisli događaj, koliko god izgledao nevjerojatan, nego ima utemeljenost u zbilji.
U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28,1-15; Mk 16,1-13; Lk 24,1-49; Iv 20,1-23.
Promatrajući zapise o Kristovom uskrsnuću treba uočiti sljedeće, svaki od evanđelista iz svog ugla opisuje događaj. Niti jedan od njih nije svjedočio samom uskrsnuću, niti jedan od njih nije bio kod groba, osim Ivana i Petra. Zapisi su temeljeni na izjavama svjedoka ili onih koji su razgovarali s njima. Svaki od pisaca je istražio događaje i informacije, a oni su zapisani godinama nakon što se uskrsnuće zbilo. Svaki iz svog ugla opisuje događaj te donosi detalje i pojedinosti. Zapisi se u bitnim postavkama slažu, ali svaki iznosi pojedinosti koje drugi ne. To je razumljivo jer dvije osobe ne mogu u potpunosti opisati događaj istim riječima. Treba naglasiti kako zapise ne treba, nužno, razumjeti kronološki, već kao opise događaja u kojima sljedeća rečenica ne mora biti nužno poslije. Kada se svi zapisi ujedine daju cjeloviti prikaz i ukazuju na činjenicu da su ih pisale različite osobe.
Biblija je Božja riječ, tj. Objava Boga koja sadrži ljudske elemente. Oni ne umanjuju veličinu, bit niti nadahnuće Duha Svetoga, nego govore o načinu Božjeg djelovanja: kroz čovjeka. Po čovjeku Bog ostvaruje svoje naume. Iako Svemogući nije ograničen ljudskim djelovanjem najčešće tako djeluje: među ljudima po ljudima. Zato možemo reći da su zapisi evanđelista Božja objava koju svjedoče ljudi.
Evanđelje po Mateju
Evanđelista Matej donosi sljedeće podatke o događaju. U osvit su prvog dana u tjednu, tj. nedjelji ili Danu Gospodnjem, Marija i Marija Magdalena otišle do groba da sukladno običajima pomažu tijelo. Grob su čuvali stražari koje je postavio Pilat prema želji gradske uprave. Kad su došle do groba nastao je potres, te se pojavio anđeo Gospodnji. On je odmaknuo kamen koji se nalazio na grobu i sjeo na njega. Stražari koji su čuvali grob ostali su preplašeni, u vidljivom šoku. Anđeo je poručio ženama da zna razlog njihova dolaska te ih uputio da se vrate učenicima s porukom kako je Isus uskrsno od mrtvih te će biti u Galileji. One su krenule prenijeti vijest učenicima, ali su na putu srele uskrsnulog Isusa koji im je potvrdio naputak anđela. Vojnici su javili gradskoj upravi što se zbilo, a oni su ih potplatili na šutnju o događaju, odnosno, da prenesu vijest o tomu da je tijelo ukradeno dok su spavali. Budući se to smatralo teškim prijestupom obećali su im zaštitu kod upravitelja ukoliko ih optuže za zanemarivanje službe.
Evanđelje po Marku
Evanđelista Marko iznosi sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu nekoliko žena; Marija Magdalena, Marija, Jakovljeva majka i Saloma došle su pomazati Kristovo tijelo. Taj se običaj u kulturi naroda obavljao mirisnim uljima, a svrha je, za razliku od mumificiranja razvijenog u Egiptu da se duši omogući odlazak na drugi svijet, pokazati poštivanje prema preminuloj osobi. Kada su došle do groba, kamen je s ulaznih vrata bio odvaljen, one su ugledale mlađu osobu koja je bila u grobnici. Budući su se uplašile on ih je smirio i objasnio da razumije zašto su došle, tj. koga traže. Poručio je da odu učenicima i jave radosnu vijest. Naložio je da idu prema Galileji i da će se tamo susresti s Njim. One su otišle od groba u trepetu. Marko zapisuje da se Gospodin tog dana ukazao Mariji Magdaleni, ona je javila njegovim učenicima vijest. Oni nisu vjerovali i smatrali su to izmišljotinom. Potom se Gospodin u drugačijem obličju ukazao još dvojici učenika, koji su otišli prenijeti vijest apostolima, ali su i njihovo svjedočanstvo odbacili kao izmišljeno. Naposljetku se ukazao jedanaestorici te ih prekorio zbog nevjere.
Evanđelje po Luki
Evanđelista Luka vrlo cjelovito prikazuje službu te daje najopširniji prikaz života Gospodina Isusa Krista. On poput ostalih naglašava da su žene, prvoga dana, otišle na grob. Tamo su naišle na odvaljen kamen te su zapazivši prazan grob, uočile dva čovjeka, za koje zaključujemo kako su anđeli. Oni su ih obavijestili da je uskrsnuo te su ih podsjetili na proročke riječi koje je dao svojim učenicima; o suđenju, raspeću i uskrsnuću. Potom su otišle i poslije javile učenicima. Luka navodi: Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju, Jakovljevu mati i još neke druge koje su donijele vijest. Apostoli su smatrali da su to izmišljene priče i nisu vjerovali, no apostol Petar je otišao do groba i uočio da je grob prazan. Evanđelista iznosi zapis o tomu da su na taj dan dvojica učenika susrela Gospodina na putu za Emaus, manji zaseok udaljen oko 12 km od Jeruzalema. Iako su poznavali Isusa, kada su se susreli s njim nisu ga prepoznali. Prepričali su mu događaj koji se zbio. Osim što su bili zbunjeni, uplašeni i razočarani uopće nisu vjerovali da je uskrsnuće moguće ili će se dogoditi. Gospodin je rastumačio starozavjetne navještaje njegove muke i uskrsnuća. Tijekom objeda su shvatili tko je on, potom je nestao. Učenici su puni radosti otišli nazad u Jeruzalem i dojavili učenicima što su vidjeli. Dok su oni objašnjavali svoj susret apostolima Isus se ukazao nazočnima, a oni su mislili da vide utvaru. Nisu vjerovali da je to On i da je uskrsnuo od mrtvih. Budući su se osvjedočili, opipavši njegovo uskrsnulo tijelo, i nakon što je večerao s njima objasnio im je temeljem Staroga zavjeta o svrsi i razlozima muke.
Evanđelje po Ivanu
Evanđelista Ivan spominje Mariju Magdalenu i njenu posjetu grobu. Uočila otvoreni grob. Javila je učenicima, a Petar i vjerojatno Ivan, otišli su do groba da se uvjere. Marija Magdalena je pored groba ugledala dva anđela, i Gospodina. Nije ga odmah prepoznala, ali nakon što ju je pozvao imenom, jeste. Istoga dana, u večer, Gospodin se ukazao učenicima koji su bili u strahu sakupljeni na nekom mjestu u Jeruzalemu. Dao im je nalog poslanja, udahnuo Duha Svetoga, te autoritet praštanja grijeha.
Rekonstrukcija Uskrsa
Skepticima i slabo upućenima se može činiti da postoje kontradikcije, koje umanjuju vjerodostojnost zapisa.
Pri proučavanju zapisa treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više ljudi koji su ga percipirali na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore i smišljaju. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim generacijama ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.
Ako se svi podaci usporede i prouče može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se osvrnuti na sjedinjujuće činjenice, a njih sustavno prikazujemo.
Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, dok druge ne, ta ju činjenica čini posebnom, a Ivan opisuje i njezin susret s uskrsnulim Kristom.
Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Zbog uskrsnuća na taj dan nedjelja će postati Dan Gospodnji i centralni dan tjednog kršćanskog Bogoštovlja, svojevrsni kršćanski Šabat. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku i utjehu.
Grob su čuvali stražari. Oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom te su bili u velikom šoku. Javili su gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje događaja platili novcem.
Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle ambivalentnih osjećaja, otišle javiti učenicima što se dogodilo, oni nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina.
Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su se uvjeriti u vjerodostojnost izvješća, a kad su došli ostali su zapanjeni u nevjerici vidjevši prazan grob. Učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti da su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala niti smišljala takav događaj.
Poruke Uskrsa
Za kršćane je Uskrs povijesni, a ne mitološki događaj. Bez uskrsnuća nema nade da su Kristove riječi istinite i iznesene u namjeri da pokažu i donesu smisao za život i smjerokaz kojim valja ići. Sljedeće poruke proizlaze iz Uskrsa:
Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućega Boga. Vjera u Boga daje smisao životu, zbog toga vjerovanje donosi kvalitetu u život vjernika. Istinsko je vjerovanje prožeto pozitivnom promjenom pogleda na svijet, a ono se očituje u poboljšanju kvalitete života.
Nitko i ništa nema pobjedu nad onima koji se Bogu nadaju. Netko je zaključio da je religija moćna. To je točno, njena se moć očituje u tomu što ulijeva nadu! Kršćansko naviještanje ulijeva nadu ljudima, u vjeri leži snaga koja dolazi po Duhu Svetomu kojeg Bog daje vjernicima.
Uskrsnuće ukazuje da će vjernici, jednom, kao i Krist uskrsnuti. Okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Život, kada se prekine, neće skončati, naša duša nastavlja živjeti, a jednom ćemo uskrsnuti kao što je i Krist. Smrt nije kraj nego nastavak života u drugoj, izmijenjenoj, dimenziji. Ona je neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje nas prate u sadašnjem životu.
Navještaj uskrsnuća Gospodina Isusa Krista centralna je poruka Evanđelja. To je nevjerojatna koliko i nadnaravan događaj. Vjera Crkve se temelji na svjedočanstvima, te objavi Svetoga pisma ali i duhovnim iskustvima milijuna vjernika diljem svijeta. Baš kako je Isus uskrsnu tako će ponovo doći, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!
HV, XXIV
O blagdanima, postovima i izboru hrane
Potrebito vrijeme za bogoštovlje: Premda se vjera ne može ograničiti vrjemenom, ne smijemo je gajiti ili primjenjivati bez pravovaljane primjene i raspodjele vrjemena. Svaka crkva stoga izabire određeno vrijeme za javne molitve, propovijedanje evanđelja i slavljenje sakramenata, ali niti jednoj nije dopušteno odbaciti ovoj raspored po vlastitom nahođenju. Jer dokle god ne bude vrjemena i mogućnosti za ispovijedanje osobne vjere, nesumnjivo će ljude odvući njihovi svakodnevni poslovi.
Dan Gospodnji: Premda vidimo da su naši crkveni preci imali ne samo određeni sat u tjednu za okupljanje, već su bili zajedno također na Dan Gospodnji, sve od vrjemena apostola kojega su uzeli kao dan odmora. Taj je običaj s pravom preuzela naša Crkva da bi se okupljala na Bogoštovlje i zajedništvo vjere.
Praznovjerje: Mi ne popuštamo određenim običajima ili praznovjerjima, i ne vjerujemo da je jedan dan svetiji od drugoga i nismo mišljenja da je odmor sam po sebi prihvatljiv Bogu. Štoviše, proslavljamo kršćanskom slobodom Dan Gospodnji, a ne subotu kao dan odmora.
Proslavljanje Krista i svetaca: Nadalje, ako u kršćanskoj slobodi Crkva vjerom proslavlja sjećanje na Gospodinovo rođenje, obrezanje, trpljenje, Uskrsnuće i njegovo Uzašašćem na nebo, kao i poslanje Duha Svetog na učenike, to s pravom odobravamo. Ali ne podržavamo slavljenja čovjeka i svetaca. Sveti se dani odnose na prve kamene ploče Zakona i pripadaju samome Bogu. Sveti dani, uspostavljeni za svece koje smo odbacili, beskorisni su i besmisleni i ne treba ih se obožavati. Istovremeno ističemo kako se treba sjećati svetih, u određeno vrijeme i mjesto, kroz propovijed i isticanje njihovih životnih primjera koje trebamo nasljedovati.
Post: Kao što Crkva snažno osuđuje prežderavanje, opijanje i svaku vrstu požude i neumjerenosti, još više nam preporuča kršćanski post. Jer post nije ništa drugo doli uzdržavanje i umjerenost pobožnika, kao i discipliniranje, briga i potiskivanje tjelesnih želja za jedno vrijeme kako bi se ponizili pred Bogom i uskratili tijelu "gorivo" kako bi spremnije i lakše poslušali Duha Svetoga. Zato, oni koji se ne obaziru na to, ne poste, nego misle da je post punjenje trbuha jednom na dan ili onda se u određeno ili propisno vrijeme suzdržavaju od uzimanja određenih jela misleći da su time učinili nešto dobro i da su ugodili Bogu.
Post je pomoć molitvi svetih i svim krijepostima. Ali kao što stoji zapisano u Knjizi proroka Židovi su postili zbog suzdržavanja od jela, a ne zbog odbacivanja svojih zlodjela, te nisu ugodili Bogu.
Javni i osobni post: Postoji javni i osobni post. U davna su vrjemena javno postili zbog nesretnih zbivanja i nevolja koja su zadesile Crkvu. Svi su se suzdržavali od jela do večeri i skupa provodili vrijeme u molitvi, štovanju Boga i pokajanju, što je malo drugačije od žalovanja, o čemu se često govori u Prorocima, a posebice kod proroka Joela 2. Takav bi se post trebao održavati i danas kada je Crkva u nevolji. Osobni post treba uzeti svatko tko se osjeća potaknut Duhom Svetim. Jer samo se na taj način može uskratiti tijelu "gorivo."
Narav posta: Svi bi postovi trebali proizlaziti iz slobodnoga i voljnoga duha, iz stvarne poniznosti, a ne iz želje za odobravanjem ili zadobivanjem ljudske naklonosti, a još manje iz želje za zadobivanjem pravednosti. Neka svatko posti s tim ciljem kako bi mogao uskratiti tijelu hranu i revnosnije služiti Bogu.
Korizma: Korizmeni je post došao preko naših predaka, ali ne i preko pisanja apostola. Zato on nije obvezan i ne može se nametnuti vjernicima. Činjenica je da su u prijašnja vremena postojali različiti oblici i običaji posta. Tako, npr. Irenej, crkveni otac piše, "Postoje oni koji smatraju da treba postiti samo jedan dan, drugi misle da treba postiti dva dana, treći dodaju još nekoliko dana, a ima i onih koji smatraju da treba postiti 40 dana. Ta različitost u shvaćanju posta nije započela u naše vrijeme, nego mnogo ranije od onih koji, pretpostavljam, nisu održavali ono što im je predano na početku, nego su neznanjem ili nemarom upali u druge običaje." Fragm. 3, ed. Stieren, I. 824 Nadalje, povjesničar piše, "Budući da ne postoje rani zapisi o tome, vjerujem da su to apostoli prepustili osobnoj prosudbi svakoga čovjeka kako tone bi činili u strahu i pod prisilom" Hist. Ecclesiast. V.22, 40.
Izbor hrane: Glede izbora hrane mišljenja smo da u postu svu hranu treba uskratiti tijelu jer je tijelo vrlo nedisciplinirano i sklono užicima. Još bi se više pobudili jedenjem ribe ili mesa, probranih jela i izvrsnih vina. Nadalje, znamo da su sva stvorenja Božja stvorena na čovjekovu dobrobit. Sve što je Bog stvorio dobro je i treba se koristiti bez razlike u strahu Gospodnjem i odgovarajućom umjerenošću Post 2,15. Jer apostol je rekao, "Čistima je sve čisto" Tit 1,15 i "Jedite sve što se prodaje na tržnici, ništa ne ispitujući radi savjesti." 1 Kor 10,25. Isti apostol naziva nauk onih koji naučavaju uzdržanje od jela "demonskim", jer "koji zabranjuju ženidbu i naređuju uzdržavanje od jela koja Bog stvori da ih vjernici – oni što potpuno upoznaše istinu. uzimaju sa zahvalnošću." 1 Tim 4,3 Isti apostol u Poslanici Kološanima kori one koji nastoje steći ugled posvećenja pretjeranim uzdržavanjem o jela Kol 2,18.
www.reformator.hr
© Copyright
